Obrazovanje - najbitniji faktor za funkcionalno tržište rada, ali i ekonomsku i socijalnu budućnost ove zemlje
U svrhu povećanja zapošljivosti i usklađivanja obrazovnog sistema sa potrebama tržišta rada, Delegacija Evropske unije (EU) u Bosni i Hercegovini (BiH) je sredinom septembra 2020. pokrenula projekat „Obrazovanje za zapošljavanje u BiH“ ukupne vrijednosti 2,6 miliona eura. Projekat podržava bh. institucije u unapređenju kapaciteta i strukture za planiranje obrazovnog procesa i njegovog kvaliteta, a njegov primarni cilj je razvijanje ljudskih resursa u skladu s potrebama tržišta rada u BiH.
„Obrazovanje za zapošljavanje u BiH“ je u januaru 2022. ušao u 15. mjesec svoje implementacije, a provodi se kroz četiri osnovne projektne komponente i to su: Prelazak iz procesa obrazovanja na tržište rada, Osiguranje kvaliteta visokog obrazovanja, Reforma obrazovanja i stručnog usavršavanja nastavnika i Razvoj ljudskih resursa u obrazovnom sektoru.
O dosadašnjim aktivnostima i rezultatima projekta, načinu rada, o budućim planovima i ciljevima, ali i uopšte o značaju dobrog obrazovnog sistema za razvoj jednog društva i njegove ekonomije u intervjuu koji slijedi, detaljno smo razgovarali sa Almirom Kovačevićem, vođom projekta Obrazovanje za zapošljavanje u BiH.
- Na početku smo 2022. Ušli smo u novu kalendarsku godinu i istovremeno u 15. mjesec provođenja projekta „Obrazovanje za zapošljavanje u BiH“, za koji je predviđeno da traje do sredine marta 2023. Možete li nam reći nešto više o osnovnim postignućima projektnog tima, njegovih saradnika i korisnika u proteklim mjesecima?
Nakon početka projekta, koji se desio u septembru 2020, i nakon perioda konsolidacije projektnog tima i sprovođenje početnih analiza, u junu 2021. formiran je i uspostaljen Upravni odbor (UO) projekta, koje je njegovo glavno upravljačko tijelo. Već mjesec dana nakon toga, u julu 2021, oformljene su i otpočele sa radom projektne radne grupe (RG) koje predstavljaju osnovni instrument u realizaciji naših aktivnosti i ciljeva. Radne grupe djeluju u sve četiri osnovne komponente projekta i sprovode navažnije zadatke u njegovoj samoj implementaciji. Dakle, u prvoj godini projekta, odnosno u ovih prvih 15 mjeseci formirali smo Upravni odbor i sve radne grupe koje su otpočele sa radom. Takođe, u okviru projektnih komponenti, uradili smo sve potrebne analize, pripremili smo operativne radne planove i krenuli u stvaranje samih razvojnih instrumenata koji će biti od koristi kako ministarstvima obrazovanja tako i samim obrazovnim ustanovama, poput univerziteta, srednjih pa i osnovnih škola.
- Možete li detaljnije objasniti instrumente koje razvijate, kao i njihov značaj?
Da bismo uopšte otpočeli s aktivnim radom i partnerskom saradnjom na projektu, bilo je potrebno najprije sprovesti detaljne analize potreba kada su u pitanju obrazovni sistem i potrebe tržišta rada, a potom i detaljno upoznati naše direktne korisnike i njihove kapacitete. Na osnovu ovih analiza potreba, krenuli smo u razvoj različitih instrumenata koji će se koristiti u daljim procesima rada, a to su: planiranje obrazovnog procesa, sprovođenje obrazovnog procesa, te jačanje ljudskih resursa i kapaciteta u ministarstvima obrazovanja. Da bude jasnije, neki od konkretnih instrumenata koje u okviru projekta želimo razviti su, na primjer, sami centri za karijerno savjetovanje, curriculumi za jačanje digitalnih i poduzetničkih kompetencija na svim nivoima obrazovanja, zatim i analiza potreba tržišta rada, mapirani studijski programi u definisanim ekonomskim sektorima, te razvoj samih standarda zanimanja i kvalifikacija u pet ekonomskih sektora koji će služiti za razvoj studijskih programa u budućnosti. Kada je riječ o odabranim ekonomskim sektorima, u pitanju su najrazvijenije i najperspektivnije industrije u BiH, a to su: informacione tehnologije, turizam, drvna industrija, metalna industrija, poljoprivreda i prerada hrane.
- Kada govorimo o samom projektu, koji su njegovi osnovni ciljevi i zašto ga je bilo važno pokrenuti u Bosni i Hercegovini?
Projekat Obrazovanje za zapošljavanje u BiH nastoji djelovati institucionalno kada je u pitanju sistem obrazovanja u ovoj zemlji. Međutim, istovremeno želimo da budemo i podstrekači promjena u samom društvu u smislu stvaranja jednog funkcionalnog odnosa obrazovanja i tržišta rada. Cilj nam je takođe i povećati vidljivost obrazovanja kao jednog od glavnih faktora zadovoljavanja tržišta rada, kao i ekonomske i socijalne budućnosti ove zemlje.
Dosadašnja istraživanja pokazuju da je u Bosni i Hercegovini potrebno da prođe najmanje šest mjeseci od momenta kada neko završi obrazovni proces do momenta kada je upotrebljiv na tržištu rada. Mnogi poslodavci ne uspijevaju tako puno vremena i novca investirati u osposobljavanje svojih radnika u koje je već uloženo mnogo sredstava u obrazovnom sistemu. Dakle, potrebno je u budućnosti osigurati da regularni obrazovni proces omogući što veću usklađenost sa potrebama tržišta rada, kako bi što manji broj ljudi trebao naknadno doškolovavanje i osposobljavanje za rad, što predstavlja enormno opterećenje za državu.
Prevazilaženje ovog problema je i jedan od razloga pokretanja našeg pojekta u BiH. Rezultate nastojimo postići kroz intenzivan rad i mnoštvo aktivnosti u četiri projektne komponente. Projektna Komponenta 1 bavi se razvojem karijernog usmjeravanja u toku i nakon obrazovnog procesa, Komponenta 2 nastoji osigurati da formalni obrazovni proces bude kvalitetan, Komponenta 3 radi na stručnom usavršavanju nastavnika kako bi oni sami imali dovoljno znanja da uspješno implementiraju razvijene curriculume, dok Komponenta 4 želi osigurati kvalitet obrazovnog procesa.
- Zašto je sistem obrazovanja usklađen s evropskim i svjetskim obrazovnim tokovima bitan za ovu zemlju?
Generalno, bitnost obrazovanja u razvoju jednog društva je neosporiva. Kada je riječ o našem projektu, tu trebamo govoriti o usklađivanju procesa i ispunjavanju obaveza koje je BiH preuzela potpisivanjem različitih konvencija.
Naravno, uvijek je aktuelno i pitanje samog usklađivanja obrazovnog sistema sa veoma dinamičnim potrebama tržišta rada, kako u samoj zemlji tako i u inostranstvu. Da bismo u budućnosti mogli uspješno odgovarati na te potrebe, jako je bitno da se gore pomenuti instrumenti, koji do sada nisu bili razvijeni, razviju na način da mogu biti efikasno korišteni u BiH, zemlji koja je što se tiče i obrazovnog sistema i tržišta rada izuzetno decentralizovana, što nam je jedan od velikih izazova u projektu.
- Osnovni korisnici, a ujedno i partneri projekta su obrazovne institucije i institucije za zapošljavanje u BiH. Možemo li čuti nešto više o razlozima ove saradnje, kako ona protiče?
Da, instutucije koje su primarni korisnici rezultata našeg projekta su ujedno i naši glavni partneri. Tih institucija je zaista mnogo, što nam rad čini iznimno kompleksnim, ali nam je takođe i jako drago što su se aktivno uključile u rad na projektu jer se nadamo da ćemo kroz veliki broj učesnika na projektu poboljšati i njegov sam doseg i postignuća.
Ovo je prilika da korisnike projekta i pojedinačno pomenemo, a to su: Ministarstvo civilnih poslova BiH; ministarstva obrazovanja na svim nivoima; Institucije koje se bave pitanjima rada, zapošljavanja i obrazovanja; nastavnici u školama i na univerzitetima; edukatori u centrima za osposobljavanje/ učenje i centrima za karijernu orijentaciju; udruženja/poslovne organizacije; te sami građani.
- Svaki rad sa sobom nosi brojne izazove. Koji su osnovni izazovi sa kojima se u proteklim mjesecima susretao i koje je izazove prevazilazio ovaj projekat?
Već sam napomenuo da je jedan od osnovnih izazova na projektu činjenica da su obrazovni sistem u zemlji, kao i samo tržište rada izuzetno decentralizovani. Takođe, u BiH imamo sve manje djece, što zbog demografskih promjena, što zbog vidljivog iseljavanja stanovništva iz zemlje u zadnjih par godina. Sve to predstavlja nove izazove i za obrazovanje i za tržište rada jer se možda po prvi put suočavamo sa nedostatkom radne snage i po broju radnika i po njihovim kvalifikacijama, a sam obrazovni sistem, koliko vidimo i koliko kažu brojevi, ne uspijeva efikasno sa odgovori na potrebe tržišta rada.
Još jedan izazov za ovaj projekat predstavlja i veliki broj obrazovnih institucija i autoriteta, koji imaju različite vizije i različite kapacitete. Na primjer, vidljivo je da manja ministarstva imaju problema s kompleksnim projketima kao što je ovaj. Stoga smo iznimno zahvalni na njihovom učešću i zalaganju jer smo apslutno svjesni izazova s kojima se i oni sami susreću u svakodnevnom radu te ograničenih kapaciteta kojima raspolažu.
Zahvalni smo i Delegaciji EU koja finansira ovaj projekat, potom Ministarstvu civilnih poslova BiH, koje je naš glavni korisnik i partner u implementaciji projekta, zatim svim ministarstvima obrazovanja na entitetskom i kantonalnom nivou, kao i agencijama koje se u BiH bave pitanjima obrazovanja što se zajedno s nama iznimno trude da savladaju sve navedene izazove.
- Karakteristika ovog projekta je da djeluje kroz intenzivan rad i saradnju velikog broja učesnika iz brojnih obrazovnih institucija u BiH. Na projektu djeluje preko 20 radnih grupa (RG) sa oko 300 učesnika. Zašto ste se odlučili za ovakav pristup implementaciji, zašto je on bitan i ko su konkretno članovi vaših radnih grupa, tj. iz kojih institucija tačno dolaze?
Kroz naš rad nametnula se potreba za ovako velikim brojem radnih grupa i njihovih članova iz proste činjenice što smo se odlučili da upravo naše RG budu mjesta gdje ćemo razvijati rezultate, stručnim jezikom rečeno „produkte“, gdje ćemo skupljati bitne informacije, raditi osnovne obuke, te da će njihovi članovi postati osnovni pokretači promjena kada je u pitanju obrazovni sistem u samom institucijama, a i šire. Početno je bilo planirano osnivanje šest do osam RG, ali smo kroz konkretan rad na terenu i susrete sa korisnicima primijetili da su potrebna različita specifična znanja i iskustva. To je bio razlog zbog kog smo odlučili povećati broj RG na 20, nadajući se da ćemo sa 300 učesnika, koliko ih djeluje u njima, značajno povećati i našu ciljnu grupu. Upravo će pripadnici te ciljne grupe, nakon završetka projekta, s novim instrumentima i novim usvojenim znanjima predstavljati nosioce promjena, ne samo u institucijama iz kojih dolaze, nego i u svojoj direktnoj okolini.
Inače, članovi naših RG su uposlenici ministarstava obrazovanja na različitim nivoima - koja planiraju i sprovode obrazovne politike, predstavnici regulatorskih agencija - koje regulišu obrazovni proces, te predstavnici samih obrazovnih ustanova, dakle škola i univerziteta – koje sprovode obrazovni proces. U određenim RG rade i prestavnici privrede, Rektorske konferencije, udruženja poslodavaca, privrednih komora itd. Dakle, i kroz rad RG spajamo privredu i obrazovne procese, kako bismo preciznije izdefinisali promjene koje su potrebne i jednim i drugim. Ponovo ću naglasiti da nam je jako bitno što su članovi naših radnih grupa profesionalci i entuzijasti, koji će u budućnosti biti nosioci pozitivnih promjena u daljem razvoju obrazovnog sistema u zemlji.
- Sve odluke se donose i kroz rad veoma velikog Upravnog odbora koji broji 25 članova. Zašto je bilo potrebno na projektu imati ovako brojan UO i koje su prednosti ove odluke?
Odgovor na ovo pitanje je dosta jednostavan. Upravni odbor je veliki jer je zemlja jako decentralizovana, a mi u ovom projektu često donosimo odluke koje moraju biti donešene koncenzusom. Bitno nam je da te odluke svako ko je dio ovog projekta smatra svojim. Osim toga, zaista želimo i da za svaku obrazovnu instituciju razvijemo modele koji su prihvatljivi i koji će biti korišteni. Zato nam je drago da su, bez obzira na kompleksnost rada sa velikim UO u kojem treba postići koncenzus, svi oni koji se vrate u svoja ministarstva u stanju uvoditi odluke, instrumente i procese koji mogu biti korišteni.
Počinje 2022. godina. Za kraj intervjua, možete li reći kojim će konkretno rezultatima i postignićima projekat težiti u narednim mjesecima? Šta je sve u planu za različite projektne komponente?
Naš rad u 2022. u svim projektim komponentama će biti usmjeren prvenstveno na razvoj instrumenata i njihovo korištenje. Napomenuću ponovo da smo do sada razvili sve potrebne analize i operativne planove, tako da nam sada preostaje da razvijemo praktične instrumente poput pravilnika, modela, standarda zanimanja i kvalifikacija, mapiranja visokoškolskih institucija, sprovođenja pilot projekta eksternih ispita, razvoja karijernih centara, te sprovođenja obuka kako bi se osiguralo dalje korištenje i primjena ovih instrumenata u budućnosti.
Već sam napomenuo da je projekat vrlo složen i da bi mogao biti podijeljen u više, takođe složenih projekata. Stoga ću ovdje samo istaći da ćemo se u sklopu projektne Komponente 1 nastaviti baviti uređenjem prostora karijernog savjetovanja i karijernog vođenja. U sklopu Komponente 2 radićemo na daljem poboljšanju procesa usklađivanja potreba tržišta rada i visokoškolskih institucija. Komponenta 3 će se baviti usavršavanjem nastavnika, a Komponenta 4 kvalitetom i jačanjem ljudskih resursa ministarstava obrazovanja kroz uvođenje eksternog ispitivanja učenika.
Na čelu ovog kompleksnog projekta, pored mene koji sam vođa projekta, rade još dva ključna eksperta, a to su Saša Niklanović i Petar Bezinović. Uz nas trojicu, u projektnom timu uspješno sarađuje i niz kratkoročnih eksperata iz različitih oblasti, te nekoliko članova aministrativnog tima. Ovom prilikom se svima njima zahvaljujem na posvećenom radu, a za sve nas priželjkujem još mnogo savladanih izazova i dobrih radnih rezultata.
Projekat Evropske unije Obrazovanje za zapošljavanje sprovodi DAI, sa partnerima INNOVA, European Projects Management(EPM) Ltd, i Ekonomski Institut Sarajevo (EIS)
